Barbike, Bajke i racunala :)
Barbika plave kose (morala je biti plava) ti bjese najdrazi poklon. Bila je najljepsa igracka tvoja, jedini drug i prijatelj u igri odrastanja. Ona je svjedok prve nevine, nespretne puse onog malog derana, sto cupao te za kosu sve dok ga nisi odalamila sakom. Nakon toga te izbjegavao. Ona je samo profesorski klimala glavom. Zena mora biti suptilna, krhka i njezna.
Bila si ljuta na nju cijeli jedan dan, a ona je za to vrijeme birala sto ce ponijeti na more.
Na moru je stalno zanovijetala. Nije htjela da pliva da ne bi smocila kosu. Frizura uvijek mora biti savrsena. Nije htjela jesti s tobom sendvice na plazi. Samo noz i viljuska. Sto manji zalogaji. Nikada halapljivo. Nije htjela da se sunca. Tako je aristokratski biti bijele puti. Kada si je ostavila na terasi ispod velikog suncobrana, zalila se na vjetar. Ispucat ce mi koza.Ugojila sam se. Uzas.Okruzila si je sa pet velikih peskira i igrala si se cijeli dan s vrsnjacima, a kada si dosla kuci lijepa gnjavatorica se durila i pozalila se da si je zanemarila. Drugi dan si joj dovela Skiper da joj pravi drustvo. Nakon dva dana trazila je da bude sama. Taj dan je odbijala da jede..I ti bi trebala manje da jedes. Oh, kako si samo debela i crna. A tek ta kosa... Mogla bih zasoliti juhu njome. Od sestre si otela njenu Barbiku da pravi drustvo razmazenoj dami. Plakala je tvoja sestra. Plakala si i ti. Barbika se nekako zlurado smijala, jer bilo je po njenom. Do kraja ljetovanja caskala je s onom koju je kod kuce prezirala i gledala s visine. Vratili ste se kuci, a ona je kao slucajno spomenula da je blijeda, umorna i da misli da bi se mogla razboljeti. Kupila si joj novu odjecu i par dana je bila zabavljena novim stvarcicama.
Krenula si u prvi razred osnovne skole i stekla nove drugove i nove obaveze. Ona se potuzila da joj je dosadno. Kupila si joj malo, slatko, bijelo pseto. Naucila si citati i citala si sve sto se procitati moglo. Ona je izjavila da je doslo vrijeme da se osamostali i da joj treba novi stan. Kupila si joj kucu. Dvije godine ju je namjestala i skoro neprimjetno si upisala treci razred. Ona je odjednom pocela da kuka kako je bole noge dok ide od svoje kuce do tvoga stola, pa si joj kupila ruzicasti auto. Vozila se ona narednih godina i poceo je rat. Ona je pozeljela da se uda. Svaka zena se jednom mora udati. Dosao je i Ken u vas zivot, a granate su padale po vasem gradu, kao ona dosadna i duga sarajevska kisa. Odnosile su mnoge zivote a ona je planirala vjencanje i sanjala o cokoladi. Nesretna sam. Hocu cokoladu.
Krenula si i u gimnaziju, sprijateljila se s dvije djevojke, a ona je bila ljubomorna, iako si je povremeno vodila da se druzi s njihovim Barbikama. Oh, kako je samo frktala nosom i uzdisalas sto si je prisiljavala da se druzi s njima! Blizio se i tvoj 18. rodjendan. Zaljubila si se u jednog decka i on te ostavio. Plakala si, po prvi put u zivotu imajuci svijest o sebi u tom velikom svijetu. Ona nije shvatala, cudila se tim suzama jer za nju je Ken bio tek prva sporedna stvar u zivotu, a potom ti se smijala i pametovala. Zena mora napraviti prioritete u svome zivotu. Prvo ona sama, njena osjecanja, ono što je cini zenom, prijateljice, pa muskarac. Drugaciji redoslijed nije dobar. Nikako i nikada. Bila je i okrutna prema tebi i hvalisava. Meni se to ne moze dogoditi. Pogledaj me samo. Pogledaj moju dugu, svilenkastu kosu. Tvoja je uvijek kratka. "E, je li, mislis da je do kose, a ne do onoga ko sam i sta sam?" Naravno, ali ti si se zatucala onim tvojim knjigama. sta Dostojevski zna o feniranju?
Uzela si je u ruke i posmatrala je dugo. Gledala si njene duge noge, elegantno savijene u koljenu, njene tanusne rucice s dijamantom na njegovanom prstu, njen vitki strukic, njene ruzicaste grudi, njen graciozni vratic, njene lijepe crte lica, napucene usnice, maleni nosic, njene krupne plave oci s vjecnim odrazom istine da nikada neces biti tako savrsena. Gledala si i njenu dugu kosu, a onda si posegnula za makazama i jednim potezom odsjekla joj te svilene slapove. "Eto, ljepotice, sad bar imamo istu frizuru." Gledala te tuzno onim sirom otvorenim ocima i na tren ti je bilo zao, ali zasluzila je. Zar upravo nisi ispostovala njen prvi zivotni princip – prvo ti, tvoja osjecanja, tvoje zadovoljstvo, pa tek onda sve drugo i svi ostali. "Priznajem, lijepa si i dalje. Prelijepa, ali ne volim te vise." Ona je sutila i sklanjala svoj pogled. "Evo, idi i budi sretna sa svojim Kenom u svojoj kuci, i zapamti da ljepota i bogatstvo nije u onome sto i koliko materijalnog imas vec u onome koga imamo da to s njim podijelimo. Lijepi smo sve dok nas neko smatra takvima. Voljeni smo sve dok nas neko voli."Ostavila si je tamo gdje joj je i bilo mjesto, jer bila je obicna igracka. Sve igracke prevazidjemo i ostavimo na stranu, u nasem sjecanju. Ta igracka je tvojom krivicom ili krivicom ovog drustva prerasla svoju namjenu, a mozda je ta namjena bila losa stvar u tvome zivotu i zivotu miliona djevojcica. Jer na slatkast i privlacan način vam je prezentirano stoljetno ocekivanje kakva treba i smije da bude žena – lijepa, drazesna, kulturna, zgodna, simpaticna, mrsava i vitka, budalasti i naivni privjesak za kljuceve muskog ega. Eto, zato nikada nisi ni pomislila da se bavis manekenstvom, iako si oduvijek imala tu savrsenu mrsavu figuru. Sve one ljepotice po modnim magazinima su ti odbojne i gnusas se njihovih glupavih osmjeha. Ne pada ti na pamet da pratis modu i da hodas uniformisana. I, nadasve, ne volis predugu kosu.
Ipak, ostalo je one male nostalgije za tvojom najljepsom prijateljicom. Ostala je ceznja za onom njenom kosom. Stoga, valjda, vec godinama svoju kosu bojis u plavo. Ali u cilju bojkota svemu onome sto je ona predstavljala, to je vise neka svijetlosmedza boja sa plavim pramenovima. I cemu te ona naucila – nicemu osim da ne budes poput nje, da slusas ljude oko sebe, njihove zelje, da im nikada ne prigovaras jer su te njeni prigovori izbacivali iz takta, da nikada ne osudjujes,... I jesu li onda njeni tvorci ostvarili ono sto su naumili? Nisu, jer naucila si sve suprotno. Ipak, ponekad tvoj pogled odluta do nje. Jedno vrijeme je bila u ormaru, a sada se nalazi na polici s knjigama, koje je uvijek prezirala. Možda je nesto i naucila iz njih. Posmatras je i bude ti zao te ljepotice prema kojoj ni vrijeme nije milostivo, jer zauvijek ce biti takva kakva je bila onoga dana kada ste se srele. Možda bi joj trebala napraviti neku kutijicu, da je ocuvas od prasine, ali onda bi postala junakinja bajka, poput Snjeguljice. Zapravo, mozda je ta prica zvana Barbika, bila samo jos jedna bajka u nizu, prilagodjena vremenu u kojem su se radjale neke nove urbane generacije. Jer tesko je bilo djetetu 70-tih i 80-tih godina docarati Ivicu i Maricu, Trnoruzicu, Pepeljugu. Zato su smislili novog aktera carobnog svijeta nase maste – tu velicanstvenu, predivnu, savrsenu Barbiku s tijelom zene kakvu Bog nije stvorio, a estetski hirurzi vec godinama revnosno modeliraju.
Mi smo bar imali tu bajku, posljednju od te vrste, a sta imaju danasnja djeca? Kompjuterske igrice? Možda svi oni likovi i nisu bili prijetnja za nas. Ako nista drugo, izvlacili su nase emocije na povrsinu – smijali smo se, plakali, radovali se i plasili, davali su nam volju i zelju da cinimo dobro, i sanjali smo otvorenih ociju. A ova danasnja djeca, bez ijedne emocije na licu, koncentrirani na monitor i s napetim lukom pogleda, nervozno i krvnicki pritiscu tastere i ubijaju sve sto se ubiti moze. I tek kada monitor izvijesti da je misija zavrsena, samozadovoljni i okrutni smijesak zaigra na njihovim stisnutim usnicama.
Gdje su nestali Miki Maus, Siljo, Tarzan,Tom, Jerry, tako nesavrseni, sašavi, opusteni i neoptereceni svojim izgledom i misljenjima okoline? Ucili su nas kako da se prihvatimo onakvima kakvi jesmo – nesavrseni ali predivni. Na kraju krajeva, mi smo bar bili gospodari svake igre, svakog sna, nase maste, a sta će biti nasa djeca? U kojoj igrici će ostati zarobljeni kao poludjeli vozac formule, osvetoljubivi ratnik ili schizofrenicni snajperista? :D
Okruzila si je sa pet velikih peskira i igrala si se cijeli dan s vrsnjacima, a kada si dosla kuci lijepa gnjavatorica se durila i pozalila se da si je zanemarila. Drugi dan si joj dovela Skiper da joj pravi drustvo. Nakon dva dana trazila je da bude sama. Taj dan je odbijala da jede.
-Ne bas tako tipicna Barbie prica....Osmislili: Adorna & Drolja :)
